(Antička statua Herakla nedavno pronađena u rimskoj kanalizaciji ) "Drugovi su živi ljudi, pa i oni seru tu su braća komunalci da za njima peru prolaznik je pospan, zeva kiša pada, grmi, seva po ulici vučem creva hor čistača sa mnom peva" (Riblja Čorba -"Hoću majko, hoću") Proces samoponištavanja Crne Gore odavno je prešao svoj kritični prag, dosegavši tačku bez povratka. Ovako formulisana tvrdnja, naizgled pretjerana i senzacionalistički larmoajantna, nije nova; štaviše, zvuči naivno i otrcano. Uostalom, apokaliptična i katastrofična predskazanja, kako o svijetu tako i Crnoj Gori, zasipaju nas u kontinuitetu već decenijama i - ništa! Nije li riječ o ispraznoj frazeologiji kojom današnji čovjek u formi svakidašnje jadikovke daje oduška rasprostranjenom osjećanju napetosti i nesigurnosti, plaća verbalni danak sveprisutnoj anksioznosti; nije li to još samo jedna turobna misao kojom se izražava nagonski strah zbog inteziteta i brzine...