„Mi smo sve vodili. Potplaćivali smo policajce. Potplaćivali smo advokate. Potplaćivali smo sudije. Svi su bili spremni da se oprobaju. Sve je bilo na raspolaganju. A sada je sve gotovo. I to je najteži dio. Danas je sve drugačije; nema akcije... moramo čekati u redu kao i svi ostali.“ (Henri Hil - Goodfellas)
Dugotrajno posjedovanje znatne moći je poput obitavanja u tami najdubljeg laguma. Zaslepljujuća je mračna predanost iluziji da se pripada posebno izabranom soju nedodirljivih i vječnih. Gubitak moći je stoga nalik izlasku na svjetlost dana - bolno tumaranje u opsesivnoj potrazi za izgubljenom iluzijom. Tako je u literarnom svijetu Tolkinove Srednje Zemlje očajnički tumarao Golum. Tako nakon silaska sa vlasti javnom scenom Crne Gore tumaraju Demokratska partija socijalista i njeni, bivši i sadašnji, sponzori i funkcioneri.
Biće da se zbog toga u saopštenjima DPSa povodom posljednje akcije Specijalnog državnog tužilaštva tvrdi kako današnja vlast progoni političke neistomišljenike.
I možebiti da su ovog puta donekle u pravu.
Tamo gdje ima pravičnosti i zakona, predmet krivičnog postupka mora biti ona politika koja teži nezakonitom održanju na vlasti, funkcioniše kao mjera svih stvari i svoju moć ostvaruje zahvaljujući pojedincima i grupama postavljenim iznad zakona. Pravičnost je temelj države, zakon ostvarenje pravičnosti. Parafrazirajući omiljenu tezu davnih saopštenja DPS-a, može se kazati da meta krivičnog progona nije opozicija vlasti, nego beskompromisni oponenti zakona i pravičnosti. U tvrdnje da se radi o "udbaškoj podmetačini SDT-a" ne vjeruju ni članovi domaćinstava pisaca takvih saopštenja.
Jer to što DPS proganja nije sadašnja vlast, nego prošlost njihove vlasti. Koja se polako razotkriva.
Danas se dovoljno jasno prepoznaje da je politička arhitektura DPS režima utemeljena na paradržavnoj infrastrukturi koju podupire mafijaško-obavještajna armatura. Kao pod bljeskom X zraka vide se i bolne frakture ličnih integriteta, tamne mrlje brižljivo poliranih biografija mnogih persona iz tog okruženja. Odbrana države je provaljena kao šifra koja otključava besplatno uživanje u novom modelu telefona. A kršenje ljekarske zakletve potvrdilo je istinitost stare dijagnoze da sve države imaju mafiju, samo je u Crnoj Gori mafija imala državu. Preciznije, država i politika su bile u službi mafije, a mafija u službi takve politike.
Kao u Ršumovoj popularnoj dečijoj pjesmi nije se znalo "da l' slon telefonira, il' telefon slonira".
Ali se dobro znalo i koristilo to što si uz prave kontakte u imeniku mogao da naručiš i za adekvatnu cijenu dobiješ sve: od presude Vrhovnog suda i nesmetanog prolaska švercerskih tovara, preko naslova u medijima i zatvaranja ugostiteljskih objekata zbog iritirajuće muzike, do kontrole birača, praćenja, pritvaranja i torture nad opoziciono nastrojenim građanima. Državni aparat je više ličio na mafijašku verziju "Temua" nego zakonom uređen instiuticionalni poredak. Za one sa mračnijim potrebama tu je bila SKY aplikacija, kao svojevrsni deep web Glovo DPS-ovog političkog sistema.
Sve te prakse, kako vidimo, adaptirane su za potrebe opozicionog djelovanja.
Zato je zločin sa predumišljajem već i sama ideja da se podrškom ovakvoj opoziciji, koju dominantno čini DPS nomenklatura, može politički korigovati neodgovornost današnje vlasti. Kao što je i narativ o navodnoj reformi zlokobne DPS strukture samo otrovna laž. Koja se javnosti opet servira kao građanistički melšpajz od strane istih onih medijskih i NVO rent-a-kelnera bez kojih ta paklena politička kuhinja nikada ne bi funkcionisala. Zato se Profesor izvinjava Novinaru, a Novinar uzvraća tonom pomirljivog prekora. Obične građane koji su kao nestranački opozicioni aktivisti bili meta nezakonitog praćenja i policijske represije niko ne pita za komentar. Važnije je da javnost zna šta je "Profesor mislio da kaže". Ili čuje šta o svemu misli advokat osumnjičenih. Krajnji cilj nije objektivno informisanje javnosti nego relativizacija činjenica, kako bi se dekriminalizovalo porijeklo političke i društvene moći "novih snaga" DPS-a. Dakako, u ime nekog višeg cilja: antifašizma, istorije, evroatlantizma. Ili biranja manjeg zla u izboru između "crnogorske i srpske mafije". Zato su u Budvi tri prsta, četnici i Baja Mali Knindža demokratija, a u Nikšiću i Beranama sama upotreba slova "Ч" povampirenje fašizma.
No, uzalud. Saznali smo, pored ostalog, kako se proizvodi politički isplativa opasnost od "fašizma, nacionalne i vjerske netrpeljivosti".
Nakon svega, i nije neka pravda to što je DPS, lišen moćne zaštitničke sjenke vlasti, sa ozbiljnim zakašnjenjem i tek djelimično, javno suočen sa ružnim licem svoje prošlosti. Ipak, kakvo takvo suočavanje je neophodno radi budućnosti Crne Gore. Pravda je, možda i nedostižno, daleko ali se barem nazire neki pravičan red.
Red u kome će napokon i "dobri momci" morati da zauzmu mjesto koje im po zaslugama pripada. Tamo negdje na samom začelju, za one bez građanske časti i političke dostojnosti.
Коментари
Постави коментар