Roman "Beri Lindon" engleskog pisca Vilijema Tekerija poslužio je kao literarni predložak istoimenog filma, čiji je producent, scenarista i režiser bio Stenli Kjubrik. Roman kao i film, koji je u bioskopima prikazan 1975. godine, fiktivna su priča o Rejmondu Beriju, irskom pustolovu koji se, krstareći Evropom druge polovine XVIII vijeka, od neznatnog porijekla na nečastan način uzdiže do aristokratskog položaja i postaje plemić Beri Lindon. Ipak, na koncu završava neslavno. Čini se da "bumerska" generacija nije imala sluha za britke tonove antropološkog pesimizma jer onovremena recepcija kritike i publike nije bila dobra. Međutim, pet decenija kasnije, " Beri Lindon" smatra se klasikom filmske umjetnosti. Naknadna reafirmacija ovog Kjubrikovog ostvarenja ne duguje samo objektivnoj ocjeni njegovih visokih estetskih dometa. Naime,svako istinski vrijedno umjetničko djelo nadilazi vrijeme u kome je stvoreno jer izražava šire i dublje razumijevanje tajne čovj...
(Antička statua Herakla nedavno pronađena u rimskoj kanalizaciji ) "Drugovi su živi ljudi, pa i oni seru tu su braća komunalci da za njima peru prolaznik je pospan, zeva kiša pada, grmi, seva po ulici vučem creva hor čistača sa mnom peva" (Riblja Čorba -"Hoću majko, hoću") Proces samoponištavanja Crne Gore odavno je prešao svoj kritični prag, dosegavši tačku bez povratka. Ovako formulisana tvrdnja, naizgled pretjerana i senzacionalistički larmoajantna, nije nova; štaviše, zvuči naivno i otrcano. Uostalom, apokaliptična i katastrofična predskazanja, kako o svijetu tako i Crnoj Gori, zasipaju nas u kontinuitetu već decenijama i - ništa! Nije li riječ o ispraznoj frazeologiji kojom današnji čovjek u formi svakidašnje jadikovke daje oduška rasprostranjenom osjećanju napetosti i nesigurnosti, plaćajući verbalni danak sveprisutnoj anksioznosti; nije li to još samo jedna turobna misao kojom se izražava nagonski strah zbog inteziteta i br...