Мићун Милатовић

Ako u svom srednjem dobu živite u relativno manjem mjestu i ne zazirete od toga da na javnim mjestima pušite lulu, možete biti sigurni da je rečenica iz naslova često korišćena u svrhu vašeg ličnog opisa.  "Onaj što puši lulu" postaje metonimijski iskaz vašeg društvenog identiteta, koji implicira mnogobrojna značenja. Prije svega da ste kao "onaj što puši lulu" u percepciji svoje okoline jasno izdvojeni svojom arhaičnom i ne tako popularnom, te stoga donekle i egzotičnom, navikom.  Mnogo ljudi zazire od lule, zato što ne žele da komplikuju odnose sa sredinom u kojoj žive. Kao što, nažalost, ima i onih koji je se late isključivo zbog želje da makar nečim budu primijećeni.  Okolina vas, kao nekog ko nečim štrči, često uzima na ispit. Obavlja onu zamorno dosadnu provjeru autentičnosti. Sopstveno nerazumijevanje formatira nerijetko kao optužbu za snobovsko držanje ili hipsterski pozeraj. Za tren oka od uglednog građanina možete postati vonabi Šerlok Holms ili karikatura...

Sprdnja u formi logoreičnih tirada jednog opozicionog odbornika, postala je standardan repertoar svakog zasijedanja lokalne skupštine. Protagonist ovog beskrajnog karnevalskog skerca se zahvaljujući takvim nastupima javno profilisao u prvorazrednog vašarskog harlekina. No, ispod humorističke maske ruralne prostodušnosti skriva se lice izobličeno zlobom i niskošću. Dvoličnost ove klovnovske pojave već je prepoznata u liku Joksima iz antologijske serije Živka Nikolića, koji je lokalnom pajacu očigledno uzorni model i inspiracija. No, televizijski Joksim je prikazivao abominaciju crnogorskog mentaliteta i karaktera kako bi ih kolektivna svijest prepoznala kao manu i naposletku od nje se i oslobodila. Pajac pak, upravo to negativno u svojim harlekinadama nastoji da postavi kao mjeru stvarnosti Razlika je suštinska a ne stilska. Da bi se ta razlika podvukla, i iz poštovanja prema vrhunskom glumačkom ostvarenju Zefa Dedivanovića, lokalni harlekin zaslužuje da bude označen kao Jok-Sim. A ...

  Povodom 20 godina nezavisnosti Crne Gore, štancaju se svakodnevno prigodna svečarska slova i panegirici. Svi su kanda zaljubljeni. Manje ili više, ne-srećno.  Pojedini tekstovi kao da pripadaju gnjecavoj lirici CRO pop balada: razlivena štamparska tinta i zrak posoljen erotskim patosom.  A stvarno nasljeđe proteklih 20 godina samo su puste razvaline tradicionalnog moralnog zdanja crnogorskog društva. Na tim ruševinama postavljene su euroatlantske kulise preko kojih je prije dvije decenije navučen tanak dekorativni sloj demokratske i institucionalno-državne fasade.  I to je, uglavnom, sve. Političke promjene avgusta 2020. godine izgledale su kao prilika za izgradnju kuće, počev od njenog temelja. Prilika se pretvorila u puki spor oko krečenja fasade i izbora izvođača molerskih radova. "Cijena? Sitnica!" Ideološke raspre su postale tek beskrajno nijansiranje jedne te iste laži.  Lažni evroskeptici su danas jednako nezazorno lažni evropejci. Kao što su i nekadašn...

Roman "Beri Lindon" engleskog pisca Vilijema Tekerija poslužio je kao literarni predložak istoimenog filma, čiji je producent, scenarista i režiser bio Stenli Kjubrik. Roman kao i film, koji je u bioskopima prikazan 1975. godine, fiktivna su priča o Rejmondu Beriju, irskom pustolovu koji se, krstareći Evropom druge polovine XVIII vijeka, od neznatnog porijekla nečasno uzdiže do aristokratskog položaja i postaje plemić Beri Lindon. Ipak, na koncu završava neslavno.  Čini se da "bumerska" generacija nije imala sluha za britke tonove antropološkog pesimizma jer onovremena recepcija kritike i publike nije bila dobra. Međutim, pet decenija kasnije, " Beri Lindon"  smatra se klasikom filmske umjetnosti. Naknadna reafirmacija ovog Kjubrikovog ostvarenja ne duguje samo objektivnoj ocjeni njegovih visokih estetskih dometa. Naime,svako istinski vrijedno umjetničko djelo nadilazi vrijeme u kome je stvoreno jer izražava šire i dublje razumijevanje tajne čovjekovog pos...

(Antička statua Herakla nedavno pronađena u rimskoj kanalizaciji ) "Drugovi su živi ljudi, pa i oni seru              tu su braća komunalci da za njima peru prolaznik je pospan, zeva kiša pada, grmi, seva po ulici vučem creva hor čistača sa mnom peva"  (Riblja Čorba -"Hoću majko, hoću") Proces samoponištavanja Crne Gore odavno je prešao svoj kritični prag, dosegavši tačku bez povratka. Ovako formulisana tvrdnja, naizgled pretjerana i senzacionalistički larmoajantna, nije nova; štaviše, zvuči naivno i otrcano. Uostalom, apokaliptična i katastrofična predskazanja, kako o svijetu tako i Crnoj Gori, zasipaju nas u kontinuitetu već decenijama i - ništa! Nije li riječ o ispraznoj frazeologiji kojom današnji čovjek u formi svakidašnje jadikovke daje oduška rasprostranjenom osjećanju napetosti i nesigurnosti, plaćajući verbalni danak sveprisutnoj anksioznosti; nije li to još samo jedna turobna misao kojom se izražava nagonski strah zbog inteziteta i br...

  " Ne. Crnogorska “ kristalna noć” je ideološki pripremljena akcija neofašista inicirana, po nekima sa strane, ali i dalje bez odgovora šta se zaista desilo u tom “ kafiću” i zašto je toliko bilo važno za sve medije da je jedna strana u tom sukobu bila sastavljena od emigranata iz “Turske”.Možete li zamisliti današnju Njemačku u kojoj boravi preko 3 miliona Turaka da zbog nekog sukoba u kafani rulja izađe na ulice sa povicima “Ubij Turčina”. Pri tome, ta država baštini “kristalnu noć”, ali se istovremeno od nje ideološki udaljila nekoliko svjetlosnih godina " (Akademik Šerbo Rastoder: "Ima li ovdje Turaka (drugi put) ili neofašizam od reinkarnacije do djela") Sa ekspanzijom društvenih mreža javni govor o ideološki i politički polarizujućim temama postao je plodno tle za total(itar)no sužavanje javne svijesti posredstvom obilatog korišćenja  reductio ad hitlerum pseudoargumenta. Da se podsjetimo:  reductio ad hitlerum je varijanta logičke reductio ad absurdum gre...

„Mi smo sve vodili. Potplaćivali smo policajce. Potplaćivali smo advokate. Potplaćivali smo sudije. Svi su bili spremni da se oprobaju. Sve je bilo na raspolaganju. A sada je sve gotovo. I to je najteži dio. Danas je sve drugačije; nema akcije... moramo čekati u redu kao i svi ostali.“ (Henri Hil - Goodfellas) Dugotrajno posjedovanje znatne moći je poput obitavanja u tami najdubljeg laguma. Zaslepljujuća je mračna predanost iluziji da se pripada posebno izabranom soju nedodirljivih i vječnih. Gubitak moći je stoga nalik izlasku na svjetlost dana - bolno tumaranje u opsesivnoj potrazi za izgubljenom iluzijom. Tako je u literarnom svijetu Tolkinove Srednje Zemlje očajnički tumarao Golum. Tako nakon silaska sa vlasti javnom scenom Crne Gore tumaraju Demokratska partija socijalista i njeni, bivši i sadašnji, sponzori i funkcioneri.   Biće da se zbog toga u saopštenjima DPSa povodom posljednje akcije Specijalnog državnog tužilaštva tvrdi kako današnja vlast progoni političke ne...

  Djelove mog teksta "Građanista Kejn" portal RTCG je u formi komentara citirao u tekstu "Dupli aršini: Lubardi krivi članovi savjeta RTCG ali ne i Jelena Perović za utaju poreza".     Tokom jučerašnjeg dana Sudski savjet Crne gore javno je reagovao, između ostalog i na sadržaj pomenutog teksta, nepotpisanim saopštenjem:  Sudski savjet poziva na uzdržanost od uvredljivih i populističkih izjava koje su usmjerene na diskreditaciju nosilaca sudijske funkcije . U nepotpisanom saopštenju navodi se i ovo: "Sudski savjet je u prethodnom periodu više puta osuđivao brojne izjave najistaknutijih javnih ličnosti kojima se ugrožava nezavisnost sudija i bez osnova direktno podstiče nepovjerenje građana u pravosudni sistem.  Čini se da sva ta reagovanja ne dopiru do onih kojima su upućena, jer smo ponovo svjedoci lamenta nad sudskim odlukama kojem se pridružuju i političari željni jeftinih političkih poena i pravni "analitičari" u borbi da zasijaju na medijskom ne...

  " Mr. Carter, if the headline is big enough, it makes the news big enough."  [ Citizen Kane] Nezavisnost" možda nije najsvetija crnogorska riječ, ali najskuplja jeste. Ne zato jer mnogo vrijedi, nego nàs basnoslovno košta. Crna Gora, ovakva kakva je danas, liči na zaumni festival takmičenja u javnoj manifestaciji nezavisnosti - države, medija, pravosuđa. Kakafonični recital "svih naših nezavisnosti" pripadajući je dio svkodnevnog karnevala. Čim neko u Crnoj Gori navuče masku čuvara nezavisnosti i slobode, negdje tamo šušte novčanice. Ili škljocaju prazne lisice. Možda ćemo uskoro kolokvijalno polagati zakletvu: "Tako mi nezavisnosti", kao sekularno sakralni pandan klinačkoj blasfemiji: "Ostrogami", ili varijacija robijaške lozinke:"Slobode mi". I onda kako drugačije osim kao karnevalski izopačenu, razumjeti našu situaciju nakon današnje prvostepene presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom su članovi Savjeta RTCG oglašeni krivim ...

"Kada mu jednom sastanci, pamfleti, politika, pokreti, protesti i krstaški ratovi budu značili više nego molitve, svete tajne i ljubav prema bližnjem, on će biti naš, i što je "religiozniji" (u pomenutom smislu), to sigurnije pripada nama. Mogao bih ti dolje pokazati jedan lijep kavez prepun takvih bića." (K.S. Luis "Pisma starijeg đavola mlađem") Nakon ubistva Čarlija Kirka, najznačajnijeg ideologa američke konzervativne revolucije "generacije Z", nasilna stvarnost kulturnih ratova nije samo teorijska hipoteza i politička floskula, već činjenica sa kojom u budućnosti treba ozbiljno računati. Ideje, kakve god bile, imaju drastične posljedice; vrijednosti, makar i naopake, formativan su činilac ljudske egzistencije. One oblikuju ljudsku ličnost i samim tim dio su svijeta koji zajednički dijelimo. Svijeta,  u kome su stvarnost i virtuelna realnost izmiješane do nerazlučivosti. Zapravo, ubistvo Čarlija Kirka nije bio pucanj u nosioca neke konkretne ...